1553. Ogulin potpada pod kraljevsko vlasništvo s posadom od nekoliko vojnika i 30-tak stanovnika uglavnom kmetova.
Kako ovaj grad spada u izrazito krška područja obiluje mnogim izvorištima vode. Izvorišta su nepovoljno raspoređena i dosta udaljena od naselja, te se stanovništvo uz prilično teškoća snabdijeva vodom.
U jednoj staroj listini iz 16. stoljeća zapisano je da se stanovnici zbog straha od Turaka boje ići po vodu na zdenac Krlenac koji se u narednoj latinskoj ispravi naziva KERNYELAEZ.
1570. u Ogulinu se ustrojava 13. ogulinska kapetanija s velikim značajem u sklopu hrvatske vojne krajine.
1746. Ogulin postaje sjedište pukovnije i krajem stoljeća ima oko 1200 stanovnika.
U drugoj polovini 18. stoljeća, uslijed jenjavanja turske opasnosti, stanovnici grada Ogulina napuštaju prsten unutar zidina tako da se Ogulin počeo razvijati u ravnici ispred Frankopanskog kaštela. U to vrijeme Ogulin počinje dobivati izgled gradskog naselja.
1781. počinje izgradnja župne crkve Sv. Križa i četiri godine kasnije,1785. prvu nisu je imao tadašnji župnik Antun Ćorić. 1793. župa je imala oko 2800 vjernika. Pročitajte više o povijesti župne
crkve Sv. Križa >>>>
U užem središtu grada Ogulina, 1857. živio je 601 stanovnik ne računajući obližnja sela Lomost, Žegar, Podvrh, Prapuće, Zagrad, Proce, Sv. Jakov i Sv. Petar (današnja gradska predgrađa).
Izgradnju prvog vodovoda potakao je ogulinski pukovnik Ivan Schnekel Tuberzburški, koji je osim toga u razdoblju od 1835. - 1840. u gradu podigao niz zgrada za potrebe vojne uprave te planirao trg i ulice i zasnovao gradski park.
Prije izgradnje vodovoda stanovništvo je uzimalo vodu iz potoka Bukovnik koji se ulijeva u rijeku Dobru.
1847. vodovod je dao izvesti ogulinski pukovnik Stevan Šupljikac. Drvene jelove cijevi, išle su iz izvorišta Turkovići, ispod Puškarića kroz Markoviće do Bukovnka i dalje desnom obalom rijeke Dobre do grada. Za vodovod je potrošeno 5000 forinti, a radove su besplatno izvodile sve općine ogulinske pukovnije koje su ujedno darovale 2.000 komada jelovih cijevi koje su kasnije zamijenjene glinenim.
Izvor Cesarovac ispred župne crkve Sv. Križa – 8. siječnja 2009.
1873. izgrađena je željeznička pruga Karlovac – Rijeka, 1878. izgrađena je cesta Ogulin – Novi Vinodolski što je dovelo do razvitka trgovine i obrta, a time i do porasta stanovništva pa krajem 19. st. uže središte grada ima oko 2000 stanovnika.
1882. izgrađen je novi vodovod s željeznim lijevanim cijevima trasom kroz Sv. Petar, Zagrad, uz Frankopansku kulu do glavnog izvora Cesarovca izgrađenog iste godine pokraj župne crve Sv. Križa. Pročitajte više
o izvoru Cesarovac >>>>
Nakon 2. svjetskog rata, vodovod je bio organiziran kao Poduzeće Vodovod pri Mjesnom narodnom odboru u Ogulinu. 3. siječnja 1948. na prijedlog organa vlasti dolazi do spajanja Vodovoda i Električne centrale u Ogulinu. Poduzeće Vodovod i dalje za sebe posebno vodi blagajnu i knjigovodstvo, a centralno knjigovodstvo vodi se zajedno s blagajnom Električne centrale.
Novija povijest ogulinskog
vodovoda poslije 1955. >>>>
